Najčešće bolesti školske djece

20. August, 2018  •  Apoteke
najcesce-bolesti-skolske-djece_938607371

Početkom septembra, nakon povratka sa godišnjih odmora, za roditelje i djecu počinju novi izazovi i zadaci. Jedan od njih je i početak školske godine i povratak djece u kolektiv. Za prvake i njihove roditelje početak škole je novo razdoblje koje sa sobom nosi puno uzbudjenja. Nakon što nabave školski pribor, školske torbe i pernice,i nakon privikavanja na novi radni ritam, neki roditelji će se susresti sa tipičnim bolestima koje se javljaju kod djece školskog uzrasta. 

Na početku školske godine, zbog kontakta sa brojnim prijateljima, na djecu vrijebaju: prehlada, bakterijske infekcije kože, infektivni eritem (peta osipna bolest dječijeg uzrasta), gastroenteritis, i vaške (uši).

Saznajte više o bolestima od kojih djeca češće obolijevaju i kako ih prepoznati, i šta uraditi kada se bolest pojavi:
Prehlada ili bakterijska upala grla?
Osipne bolesti
Morbile (ospice)
Rubeola
Varičele (ovčje boginje)
Infektivni eritem (peta osipna bolest dječijeg uzrasta)
Trodnevna groznica (šesta dječija bolest, exanthema subitum, roseola infantum)
Šarlah
Parazitske bolesti školske djece
Infekcije glistama (Enterobius vermicularis)
Vašljivost glave (pediculosis capitis)
Gastroenteritis

Početkom hladnijih mjeseci najčešće su respiratorne bolesti. Prosječnog školarca očekuje tri do osam prehlada, te dvije do tri crijevne infekcije.

Roditeljima je ponekad teško razlikovati običnu prehladu od teške bakterijske upale grla pa ljekaru odlaze češće nego što je potrebno.

Obična prehlada

Obična prehlada je virusna bolest. Inkubacija joj je vrlo kratka, samo od 1 do 3 dana. Bolest je vrlo blaga, a ističu se samo lokalni respiratorni simptomi – kijavica, kijanje, osjećaj punoće i začepljenosti nosa, pečenje očiju, a s vremena na vrijeme i bol u grlu. Uz to se pojavljuje lučenje bistrog, tekućeg ili sluzavog sekreta iz nosa. Povišena temperatura i drugi opšti simptomi obično izostaju, ali pri infekciji patogenijim uzročnicima na početku bolesti mogu biti izraženi: osjećaj umora, glavobolja ili blaži bolovi u mišićima. Bolest je samoizlječiva, nakon prosječnog trajanja od 4 do 6 dana.

Prehladu nikad ne treba liječiti antibioticima. Potrebno je uzimati veću količinu tečnosti i nekoliko dana se čuvati težih napora. Izuzetno je važno održavati higijenu nosne sluznice, i omogućiti prohodnost nosa. Ispiranjem fiziološkom rastvorom ili inhaliranjem fiziološkog rastvora električnim inhalatorom otapaju se guste sluzi i pročišćavaju sinusi, nos i ždrijelo. Ako je riječ o jačoj nosnoj kongestiji, u apoteci zatražite kapi za začepljen nos, koje ne idu na recept. Antibiotici se koriste samo za liječenje bakterijskih komplikacija, kao što su: upala sinusa ili srednjeg uva.

Prehladu, u princpu, nije moguće spriječiti zbog potpune izloženosti i vrlo lakog prenosa virusa. Specifična antivirusna zaštita ne postoji, a opšte mjere nisu učinkovite. Nije dokazana ni učinkovitost vitamina C u sprečavanju ili liječenju obične prehlade. Najbolja prevencija je često pranje ruku, jer smanjuje mogućnost prenosa prehlade.

Bakterijska upala grla

Uzročnik ove bolesti je bakterija beta-hemolitički streptokok grupe A (BHSA). Bolest počinje naglo, a vodeći simptom je jaka bol u grlu, dok su opšti simptomi kao gubitak apetita i opšta slabost vrlo izraženi. Ždrijelo je izrazito crveno sa gnojnim naslagama, a limfni čvorovi su otečeni i bolni. Temperatura je povišena iznad 39 °C.

Ako dijete ima takve simptome obavezno treba konsultovati ljekara koji će propisati antibiotik. Prilikom uzimanja antibiotika, potrebno je strogo se pridržavati upustava – uzimati ih u tačno odredjeno vrijeme, u zadanoj dozi i onoliko dugo koliko je propisao ljekar. Nije naodmet prisjetiti se da antibiotici djeluju samo na bakterije, a na viruse nemaju nikakvog učinka, zbog čega je njihova primjena u slučaju virusnih upala kontraindikovana!

Kada se treba javiti ljekaru:

  • ako je temperatura 39 °C ili viša
  • ako se blago povišena temperatura do 38 °C ne smanjuje ni nakon nedelju dana
  • ako su limfni čvorovi na vratu uvećani i bolni
  • u slučaju malaksalosti i ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti
  • ako je prisutan bol u uhu ili sinusima (izmedju obrva ili ispod očiju)
  • ako je bol u grlu izrazito jak, sa osjećajem stezanja ili teškog gutanja
  • ako već postoji neka hronična bolest disajnog ili imunog sistema
  • u slučaju ranije preležane reumatske vrućice
  • u slučaju pojave osipa po tijelu

Najvažnija prevencija je higijena – pranje ruku toplom vodom i sapunom.

Osipne bolesti

Osipne su bolesti najčešće uzrokovane virusima: morbile (ospice), rubeola, varičela (ovčje boginje), egzantema subitum (trodnevna groznica) i dr. Prije uvodjenja obaveznog vakcinisanja ove su bolesti bile neizbježne gotovo kod svakog djeteta. Zbog težeg kliničkog toka i čestih komplikacija imale su veliki socio-medicinski značaj. Zahvaljujući vakcinisanju, danas su morbile i rubeola mnogo redje, iako se povremeno javljaju. Kod nekih je osipnih bolesti klinički tok, izgled i proširenost osipa karakterističan i lako prepoznatljiv, dok je kod nekih netipičan.

Morbile (ospice)

Morbile su vrlo zarazna virusna bolest. Izvor bolesti je oboljelo dijete ili odrasla osoba. Bolest se prenosi kapljičnim putem u direktnom kontaktu sa bolesnikom, a moguć je prenos i preko treće osobe u bliskom kontaktu: u porodici, vrtićima i školama. Virus je jako osjetljiv pa je prenošenje bolesti preko treće osobe moguće, ako je kontakt sa bolesnikom bio kraći od 10 minuta. Bolesnik je najzarazniji u prvih 4 – 5 dana. Kad izbije osip, virus je još prisutan u slini i na sluznicama disajnih organa. Posle preboljelje morbile ostaje trajni imunitet i ne može se ponovo oboljeti. Inkubacija je 10 – 12 dana. Obično se prvo javi povišena temperatura, slabost, odbijanje hrane, kijavica, kašalj, suzenje i pečenje u očima. Ovi simptomi traju 4 – 5 dana.

Četvrtog ili petog dana počinje izbijati osip. Jedan do dva dana prije izbijanja osipa se obično javi osip na sluznici usta u vidu mrlja i bjeličasto-sivkastih tačkica veličine zrna pijeska na sluznici unutrašnje strane lica. Osip po tijelu izbija najprije iza ušiju, po čelu i licu. Tokom 2 – 3 dana, osip se širi od lica na vrat, trup, noge i ruke. Kad osip potpuno izbije, temperatura opada. Nakon 3 – 4 dana osip blijedi istim redom kojim je i izbijao. Najčešće komplikacije ospica su upala srednjeg uva i upala pluća. Terapija je simptomatska. Djetetu treba omogućiti boravak u prozračenoj, lagano zamračenoj prostoriji, ne pregrijavati ga, dati mu dovoljno tečnosti, sokova i blago zašećerenog, mlakog čaja. Povišenu temperaturu treba energično skidati, a za jak kašalj može se dati sirup protiv kašlja.

Najvažnija preventivna mjera je vakcinisanje djece, koje se po našem kalendaru vakcinisanja sprovodi sa navršenih 12 mjeseci života, a revakcinacija izmedju 5 i 8 godine života, odnosno prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.

Rubeola

Rubeola je blaga bolest, a izaziva je virus rubeole. Najčešće se javlja u proljeće i češće kod starije djece i mladih. Izvor zaraze je oboljela osoba koja nosi virus u slini i sluznici disajnih organa oko 7 dana prije izbijanja osipa i do 14 dana nakon pojave osipa. Bolest se prenosi kapljičnim putem (kapljicama sline u izdahnutom vazduhu). Inkubacija je 16 – 18 dana. Bolest može početi blago povišenom temperaturom, bolovima u mišićima, glavoboljom i kašljem. Ovi znaci su prisutniji kod starije djece. Kod manjeg djeteta se najčešće odmah pojavi osip.

Osip je svijetloružičast i sitan i najprije se pojavljuje na licu i vratu, a zatim se već za nekoliko sati proširi po cijelom tijelu. Osip se povuče za 1 – 4 dana. Preboljela rubeola ostavlja doživotni imunitet, a komplikacije su veoma rijetke. Terapija obično nije potrebna, a kod bolova u mišićima i povišene temperature djetetu treba dati sirup za snižavanje temperature. Rubeola je medicinski daleko značajnija radi opasnosti za trudnice, jer može izazvati teška oštećenja ploda. Iako nije dokazana mogućnost prenosa infekcije, preporučljivo je da trudnice koje nisu imune izbjegavaju kontakt sa vakcinisanim djetetom.

Rubeola nije teška bolest za djecu, ali se vakcinisanjem protiv ove bolesti štite nerodjena djeca, jer virus rubeole, ako majka nije imuna, uzrokuje višestruka oštećenja i anomalije ploda.

Varičele (ovčje boginje)

Ovčje boginje su najčešća dječja bolest, vrlo zarazna, ali blaga. Bolest se širi kapljičnim putem ili u kontaktu sa kožom bolesnika. Moguć je i prenos preko treće osobe. Ako od kontakta sa bolesnikom ne prodje više od 15 minuta, moguće je bolest prenijeti i na treću osobu. Osoba koja njeguje bolesnika trebala bi do novog kontakta sa zdravom osobom biti najmanje 15 minuta na vazduhu, na otvorenom prostoru, da ne bi došlo do prenosa bolesti. Bolesnik je zarazan dan prije izbijanja osipa i sve dok se krastice ne osuše, a to je otprilike 6 – 10 dana. Inkubacija traje 10 – 20 dana.

Bolest počinje lagano, povišenom temperaturom, malaksalošću i pojavom osipa. Kod male djece, prvi znak je obično osip, a kod starije djece se može javiti visoka temperatura, malaksalost, glavobolja, groznica i bolovi u zglobovima. Osip prvo izbija na trupu, najčešće na ledjima, zatim na vratu, licu i glavi, a na kraju se pojavi na nogama i rukama. Osip je crvenkasta mrlja, na kojoj se za nekoliko sati oblikuje mjehurić bistrog sadržaja, prečnika 2 – 3 mm. Mjehurić ubrzo pukne i na tom mjestu nastaje krastica. Osip izbija na mahove, u razdoblju od pet dana, pa se na koži mogu u isto vrijeme vidjeti sva tri oblika: crvenilo, mjehurić i krastica. Izražen je intenzivan svrabež kože, zbog čega se djeca češu. Osip može biti oskudan, ali i veoma obilan, a može se javiti i na sluznicama usta, genitalijama i očima. Temperatura se obično snizi na normalu kad izbije osip. Komplikacije ove bolesti nisu česte.

Terapija je uglavnom simptomatska; treba skidati temperaturu, voditi računa o higijeni odjeće, posteljine, i okoline da bi se spriječile sekundarne infekcije. Liječenje ovčjih boginja je usmjereno na smirivanje svrabeža koje zna biti izrazito neugodno, a na taj način sprečava se i nastanak bakterijske upale mjehurića, što se navodi kao jedna od komplikacija. Pri tome se koriste kupke od hipermangana, sode bikarbone ili zobi, kao i pojedine kreme i praškovi, kao lokalni anestetici. Takodje, za ublažavanje svrabeža moguće je koristiti i preparate koji se inače koriste kod alergijskih reakcija. Kod povišene temperature daje se paracetamol, a, naravno, treba pripaziti i na pravilnu ishranu i dovoljan unos tečnosti.

Nakon uspostavljanja dijagnoze dovoljno je da je dijete na kućnoj njezi. Medjutim, ako se kod djeteta koje trenutno ima ovčje boginje ili se u protekle 2 nedelje oporavilo od te bolesti, pojavi povraćanje ili dijete postane nemirno, uzrujano ili agresivno, odmah posjetite ljekara. Takodje, obavite pregled ako mjehurići izgledaju upaljeno ili sadrže gnoj i u slučaju ako se pojavi glavobolja, poremećaj svijesti (stanje slično snu iz kojeg se bolesnik teško budi), preosjetljivost na svjetlo ili temperatura ne posustaje.

Infektivni eritem (peta osipna bolest dječijeg uzrasta)

Infektivni eritem poznat je i kao peta bolest, što označava peto mjesto u nizu zaraznih bolesti s osipom. Uzročnik mu je virus koji se zove Parvovirus B19, a put zaraze su sluznica nosa i grla. Javlja se češće kod djece školskog uzrasta, a nakon preboljele bolesti se stiče trajni imunitet.

Na licu djeteta javljaju se oštro ograničene mrlje: najprije crvene, a zatim plavkaste. Istovremeno ili neposredno nakon pojave na licu, na trupu i udovima javljaju se mrlje crvene boje, koje u sredini blijede i na periferiji se spajaju sa drugim mrljama. Za nekoliko sati koža poprima karakteristični mrežasti izgled. Peta bolest traje do dvije nedelje. Nakon deset dana nestaje crvenilo, a na zahvaćenim dijelovima tijela javlja se perutanje. Dijete nije izrazito zarazno za druge i prenos bolesti je moguć nedelju dana prije pojave prvih simptoma, pa do kraja javljanja osipa.

Kad se kožne promjene pojave, bolesnik više nije izvor zaraze. Liječenje je simptomatsko. Vakcina protiv pete bolesti ne postoji. 

Trodnevna groznica (šesta dječija bolest, exanthema subitum, roseola infantum)

Trodnevna groznica je šesta najčešća osipna dječija bolest. Javlja se u dobi od 6 mjeseci do 2 – 3 godine. Uzročnik je virus iz porodice Herpes virusa, humani herpes virus tip 6, koji u organizam ulazi preko sluznica gornjih disajnih puteva (nos i grlo). Razdoblje inkubacije traje prosječno devet dana. Bolest počinje visokom temperaturom koja se javlja iznenada, a može dostignuti vrijednosti više od 40 °C. Osim temperature nema drugih simptoma. Ljekar pri pregledu primjećuje jedino umjereno crvenilo ždrijela uz dobro opšte stanje djeteta, čim se temperatura snizi. Visoka temperatura potraje 3 – 4 dana, a zatim naglo pada uz pojavu osipa po vratu i trupu, pa se zatim proširi na lice, ruke i noge, koji brzo nestaje – traje najviše 1 – 2 dana. Osip ima izgled mrlja svijetlo crvene boje veličine glavice čiode, ponekad malo iznad nivoa kože. Sličan je osipu rubeole i obično ne izaziva svrabež. Liječenje trodnevne groznice svodi se na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature. Bolest nema komplikacija i jednom kad se preboli stiče se doživotni imunitet.

Šarlah

Šarlah je zarazna osipna bolest, ali ne virusna, nego bakterijska. Uzrokuje ga bakterija beta-hemolitički streptokok grupe A, koji je inače uzročnik angine. Bakterija se širi direktnim kontaktom sa inficiranim osobama ili kapljično, ako zaražena osoba iskašljava. Šarlah se može preboljeti više puta. Osip se obično pojavljuje nakon inkubacije od 3 do 5 dana i može trajati do nedelju dana. Obično počinje oko vrata, ispod ruku ili na preponama i zatim se širi po tijelu. Dlanovi i tabani su obično poštedjeni. Osip je svijetlo crven sa malim kvržicama, pa izgleda kao “brusni papir”. Često se pojavljuju crvene linije na kožnim pregibima oko vrata ili laktova. U roku od deset dana koža se počne ljuštiti kao da je opečena suncem. Kad se pritisne, osip nestaje, a lice nije zahvaćeno osipom, već je obliveno crvenilom. U početku jezik može imati bijeli sloj sa povećanim crvenim tačkicama i opisan je kao jagodasti jezik.. Poslije, kad otpadne bijeli sloj, cijeli jezik izgleda tamnocrveno, što se naziva malinastim jezikom. Za uspostavljanje dijagnoze može se napraviti bris grla i brzi antigenski test. Budući da se radi o infekciji kojoj je uzročnik bakterija, liječenje se sprovodi antibioticima. Roditelji mogu pomoći djetetu držeći ga u stanju mirovanja, brinući se o pravilnoj hidrataciji ako dijete povraća, kao i o snižavanju povišene tjelesne temperature uz upotrebu antipiretika. Protiv šarlaha ne postoji vakcina.

Parazitske bolesti školske djece
 

S obzirom na mjesto javljanja, ove bolesti mogu biti crijevne (infekcije glistama) i kožne (vašljivost).

Infekcije glistama

Dječja glista je najčešći parazit djece koja borave u grupi. Gutanjem zrelih jajašaca glistice se nastanjuju najčešće u tankom ili debelom crijevu, a primarni simptom je jak svrabež oko analnog područja, zbog čega se dijete stalno češe. Gliste su vidljive golim okom, a izgledaju poput bijelih vlasi koje se pomiču. Pretraga za otkrivanje dječje gliste jeste uzimanje perianalnog otiska običnim selotejpom, koji se zatim lijepi na predmetno staklo i nosi na testiranje. Ukoliko se ustanovi prisutnost parazita, cijela porodica će dobiti lijek. Lako ih se riješiti – jednom dozom lijeka poput mebendazola problem glista kod djeteta bi trebao biti riješen.

Održavanje higijene je važno da bi se izbjegao ponovni kontakt sa glistom. Operite svu posteljinu, a dijete pokušajte odviknuti od češkanja, kako rukom ne bi prenijelo jajašca u usta i tako nastavilo ciklus.

Vašljivost glave (pediculosis capitis)

Pedikuloza vlasišta je vašljivost vlasišta bez obzira na redovnu higijenu. Vašljivost može zahvatiti i druga područja (trup i genitalnu regiju). Prenosi se direktnim kontaktom ili indirektno, četkama i šeširima. Glavni simptom je svrbež vlasišta, naročito iza ušiju i na potiljku, a kao posljedica grebanja ponekad se dogadja sekundarna infekcija, vlaženje i neugodan miris uz povećanje regionalnih limfnih čvorova. Često roditelji dolaze u ordinaciju sa djecom zbog pojave “ekcema” na potiljku praćenog svrbežom, a pažljivim pregledom vlasišta mogu se uočiti mala, ovalna, sivkasta jajašca čvrsto pripijena uz vlasi. Ne mogu se lako ukloniti, a za nekoliko dana se pretvaraju u vaši. Potrebno je sprovesti prevenciju nastanka pedikuloze higijenskim mjerama i izbjegavanjem zajedničkog korišćenja češljeva, kapa i šalova. Za uklanjanje vaši i jajašaca, koriste se šamponi koji se mogu kupiti u apotekama, a potrebno je i mehanički uklanjati jajašca iščešljavanjem gustim češljem. Budući da se vaši lako mogu prenijeti i na ostale članove porodice, potrebno je poduzeti i mjere opreza – šamponom istovremeno oprati vlasišta svih članova porodice i oprati svu posteljinu, peškire, kape i odjeću koja se navlači preko glave. Takodje, potrebno je usisati sve podove i oprati namještaj. Primijetite li vaši kod djeteta, odmah obavijestite školu kako bi drugi roditelji provjerili ima li ih i njihovo dijete.

Gastroenteritis

Gastroenteritis je kratkotrajna, ali neugodna bolest tokom koje skup virusa nadražuje želudac (ili crijeva), sa tipičnim simptomima povraćanja, mučnine i proliva. Najčešći je uzročnik tzv. rotavirus koji se češće pojavljuje u zimskim mjesecima, dok na proljeće i tokom ljeta želudačne tegobe većinom uzrokuju tzv. adenovirusi i ekovirusi.

Simptomi bolesti mogu biti različiti. Neka djeca se žale samo na bol u želucu, laganu mučninu i imaju smanjeni apetit, neki povraćaju, drugi imaju proliv, a u najgorem slučaju imaju kombinaciju svega navedenog. Temperatura se javlja ponekad. Želudačna viroza traje najmanje tri, a najviše sedam dana.

Ako se radi o trovanju hranom, simptomi mogu biti slični, ali se najčešće javljaju vrlo brzo nakon što je pokvarena hrana pojedena. Najčešće nema temperature i nakon povraćanja ili mekane stolice odnosno izbacivanja pokvarene hrane iz organizma, simptomi se smiruju.

Kontakt sa zaraženom osobom ili nepravilno pripremljena hrana djecu lako dovedu u ovo nelagodno stanje, u kojem roditelj mora paziti da dijete ne dehidrira. Najbolje je davati običnu vodu, prirodni voćni sok (bez dodatnog šećera), koji se može i razrijediti vodom, nezašećereni prirodni čaj, supu ili napitke bogate elektrolitima. Izbjegavajte gazirane sokove i koka-kol, odnosno napitke koji sadrže kofein.

Uvijek je dobro u kućnoj apoteci imati paketić rehidracijskog rastvora i djeci je ponuditi što prije, u malim gutljajima. Za vrijeme povraćanja i proliva nije poželjno da dijete puno jede ili da jede tešku hranu, ma koliko gladno bilo, jer će hrana vjerojatno pogoršati simptome. Kada primijetite da se gastroenteritis počinje smirivati, djetetu prvo ponudite dvopek I čaj od šipka, a polagano uvodite kuvanu rižu, šargarepu i kuvano bijelo meso.

Ukoliko u prolivu ili povraćanju primijetite tragove krvi odmah posjetite ljekara, jer se može raditi o ozbiljnijoj bakterijskoj infekciji, kao što je ona izazvana Ešerihijom Koli.

Obvezno posjetite ljekara ako viroza traje duže od tri dana bez znakova poboljšanja. Važno je da se temperatura snižava i da se ne javljaju znakovi dehidracije.

Kako bi dječji organizam zadržao potrebnu tečnost, djeca trebaju piti manje količine tečnosti, ali češće, što iznosi otprilike 0,2 dcl tečnosti svakih 15 minuta.

Najbolja prevencija odnosno odbrana od gastroenteritisa je pojačana higijena ruku. Svi ukućani bi trebali dobro oprati ruke prije obroka, a posebno nakon obavljanja nužde.

 

Izvor: Hzjz.hr